| Chapter 33 |
1 | Teško tebi koji nepustošen pustošiš, koji pljačkaš nepljačkan, kad prestaneš, tebe će opustošiti, opljačkat' te kad prestaneš pljačkati.
|
2 | Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje.
|
3 | Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci
|
4 | i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj će navaliti kao jato skakavaca.
|
5 | Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednošću.
|
6 | Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
|
7 | Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni plaču gorko.
|
8 | Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira.
|
9 | Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe.
|
10 | "Sada ću ustati", veli Jahve, "sada ću se dići, sada uzvisiti.
|
11 | Začeste sijeno, rodit ćete slamu; dah moj proždrijet će vas kao oganj.
|
12 | Narodi će biti sažgani u vapno, kao posječeno trnje što gori u vatri.
|
13 | Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!"
|
14 | Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko će od nas opstati pred ognjem zatornim, tko će od nas opstati pred žarom vječnim?"
|
15 | Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo:
|
16 | on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.
|
17 | Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat će zemlju nepreglednu.
|
18 | Srce će ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladiće?
|
19 | Nećeš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije.
|
20 | Pogledaj na Sion, grad blagdana naših: oči će ti Jeruzalem vidjeti, prebivalište zaštićeno, šator što se ne prenosi, kojem se kolčići nikad ne vade, nit' mu se ijedno uže otkida.
|
21 | Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: neće onud proći nijedna lađa s veslima niti će koji bojni brod projedriti.
|
22 | Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on će nas spasiti.
|
23 | Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti će se naplijeniti plijena!
|
24 | I nijedan građanin neće reći: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.
|