| Chapter 32 |
1 | Davidov. Poučna pjesma. Blaen onaj kome je grijeh otputen, kome je zločin pokriven!
|
2 | Blago čovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u čijemu duhu nema prijevare!
|
3 | Preutjet' sam htio, al' kosti mi klonue od neprestana jecanja.
|
4 | Danju i noću ruka me tvoja titala, snaga mi se troila k'o za ljetnih ega.
|
5 | Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju vie ne skrivah. Rekoh: "Priznat ću Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
|
6 | Zato nek' ti se moli pobonik svaki u času nevolje. Kad bujice silne navale, njega neće stići.
|
7 | Utočite ti si moje, od tjeskobe ti će me sačuvat', odjenut' me radoću spasenja.
|
8 | Učit ću te, put ti kazat' kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom.
|
9 | Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kroti vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!
|
10 | Bezbonika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okruuje milost.
|
11 | Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita!
|